(Na margini studentskih protesta u Holandiji)
Kad sam prošloga petka došao na Radboud univerzitet u Nijmegenu, u kome već četvrt vijeka zarađujem za kruh svoj svagdanji, i krenuo u malu šetnju studentskim kampom, bijah ugodno iznenađen. Na livadici u “srcu” studentskog grada sam ugledao neobičan prizor: nekoliko šatora, više klupa i stolova, pet-šest velikih transparenata i, na uskoj betonskoj stazi, more uredno poredanih dječijih cipelica, par za parom – kao da koračaju! Sve je to, vidim, djelo grupice od možda pedesetak studenata koji se, eno ih, vrzmaju oko šatora, nešto čeprkaju, šale se i zezaju, povremeno uzvikujući parole u megafon. Čisto holandski ludizam, gdje čak i protesti i demonstracije – a ovo je, čini se, nešto takvo – moraju biti leuk (prijatni, zabavni).
Tada mi je napokon sinulo: ovo mora da je odjek onoga što se već sedmicama dešava na sjeverozapadu zemlje, u Vrije Universiteit Amsterdam (UvA). Samo što protesti tamo, po atmosferi i intenzitetu nisu nimalo leuk.
Povod protestima mladih holandskih akademaca u više gradova je politika holandske vlade u vezi sa tragičnim događajima u Gazi. A ona je, u suštini, proizraelska. Od samog početka premijer u ostavci Mark Rutte je u tom konfliktu pokazao (mnogo) više razumijevanja za Tel Aviv nego za Palestince, decenijama “stiješnjene” u Gazi. Čak je na početku sukoba nekoliko puta išao “na noge” Benjaminu Netanjahuu, valjda da bi ga uvjerio u “čvrstu podršku” Holandije izraelskoj vladi. I niko se na to ovdje nije bunio. Međutim, kad je izraelska vojna akcija prerasla u nešto što se sad već jasno može okarakterisati genocidom, ovdje su ljudi počeli da gunđaju i negoduju.
Kao i mnogo puta do sada, studenti su prvi krenuli u akciju. Oni su na više mjesta, prvo u UvA a onda i na nekim drugim univerzitetima, podigli barikade, zalažući se za jasnu osudu genocida i prekid svih veza sa izraelskim pojedincima i institucijama koje podržavaju nasilje nad Palestincima. Međutim, policija je reagovala brutalno. Uprava UvA je, čini se – pod pritiskom vlasti – stala na stranu policije, ali su na to otvorenim pismom reagovali profesori ove visokoškolske ustanove: “Šokirani smo apsolutnim zanemarivanjem, nepoštovanjem i opštom ravnodušnošću koju pokazuje uprava prema svom studentskom osoblju.” U pismu se dalje govori o “neviđenom nasilju” nad demonstrantima, kojih je dvjestotinjak uhapšeno i odvedeno u stanicu. U sukobima između demonstranata i policije na obje strane je povrijeđeno nekoliko desetina ljudi. Za holandske prilike: krvi do koljena!
Budući da Holandija u nas važi za zemlju skoro neograničenih sloboda (sex, drugs & money), da domaćoj publici pojasnim jednu stvar. Mnoge u zavičaju će, naime, iznenaditi činjenica da ova zemlja u vanjskoj politici spada među najkonzervativnije u Evropi. Notorna je činjenica da “lalinci”, kao i Britanci, oduvijek slijepo slijede politiku Sjedinjenih Američkim Država. Evo jednog malog primjera iz moje agende.
Kad sam prije dvadesetak godina u zgradi holandskog parlamenta za Feral tribune pravio intervju sa tadašnjim vođom Socijalističke partije (SP) Jan Marijnissenom, ovaj je potpisniku ovog teksta doslovce rekao slijedeće: “Koja god američka vlada bila na vlasti, republikanci ili demokrati, Holandija je uvijek poslušno slijedila njihovu politiku”. Završen citat. Znači, lijevo ili desno – svi putevi vode u Bijeli kuću!
Zato nikog, s obzirom na izraelskog moćnog saveznika, zapravo ne bi trebalo iznenaditi Rutteovo mlako držanje u vezi sa osudom genocida u Gazi. (Posebno je tragično što to, sa užasnim “prtljagom” holokausta na plećima, to čini Izrael. Ko ono reče: istorija je učiteljica života? Možda, ali bez završene pedagoške akademije!)
Elem, tek kad je vidio obim izraelskog nasilja u Gazi i unisonu međunarodnu osudu istoga, Rutte je malo zašutio, u rijetkim istupima ipak besramno pokušavajući naći balans između Hamasovog teškog zločina nad izraelskim civilima i genocida nad Palestincima koji u Gazi provodi izraelska vojska. Takva, do srži licemjerna, Rutteova politika “ekvidistance” je ovu lijepu ravničarsku zemlju u svijetu dovela na vrlo loš glas.
Toga su zacijelo svjesni i holandski studenti, akademska mladost, pa su odlučno podigli svoj glas. Protesti u Amsterdamu su brzo prerasli u fizički sukob. I dok se provladini mediji više bave posljedicama nego pravim uzrocima “pobune na brodu Batavia*”, studenti, sa svoje strane, tvrde da su sukobe inicirali policijski doušnici kako bi omogućili plavcima da “postupe po naređenju”.
Bilo kako bilo, sasvim je sigurno da je proizraelska politika Rutteove vlade u “slučaju Gaza” Holandiji nanijela golemu štetu. Opet je to, kao toliko puta do sada, u suštini bilo igranje po taktovima Ujka Samove politike. (Zna se ko je, šta god da se desi, najmoćniji saveznik Tel Aviva.) Studenti su savršeno osjetili moralnu hipokriziju Rutteove vlade. Pa da, pri kraju teksta, zabilježimo šta kažu dva učesnika protesta UvA u Amsterdamu :
Anonimac
“Stojim ovdje već tri dana, jer vjerujem u slobodu za Palestince. Ono što Izrael radi Palestincima još od 1958. mora odmah prestati. Razlog zašto demonstriram na UvA je taj što je naša visokoškolska ustanova isuviše oprezna u zauzimanju oštrog stava o genocidu koji se upravo događa u Gazi. Mi, studenti UvA, želimo da naš univerzitet prekine sve veze s vladom Izraelom i onima koji na bilo koji način učestvuju u tamošnjem genocidu, ili ga potiču. […] Naša vlada mora osuditi genocid i prekinuti trgovinske veze s Izraelom. Izraelski predsjednik je upravo u muzeju u Amsterdamu otkrio spomenik holokaustu, kao da se u Gazi upravo ne događa genocid. Istorija se ponavlja na tragičan način, zato sad sve pozivamo na prekid vatre.”
Studentica Kinza (26):
“Mnogi svjesno komplikuju, prave se da je to vrlo složena tema. To primjećujem i u školi, u razgovorima koje vodim s ljudima. A realnost je da tamo masovno ubijaju ljude.
Nedavno sam organizovala komemoraciju za kolege i neko je rekao: ‘Nije to genocid, ta riječ prebrzo koristi’. Fokus se suviše stavlja na termine, pa zbog toga na ljude gledamo kao na brojke. Ovdje sam da kažem da to nisu brojke, nego ljudi. U mojim očima to je bilo i ostalo vrlo jednostavno. Naši univerziteti i Mark Rutte, kojeg ovdje čak ni ne želim nazvati našim liderom (istakao GS), moraju prekinuti veze s Izraelom. Oni naprosto moraju pokazati stvarnu solidarnost s Palestinom.”
Sve jasno i logično. Pametna mladost pošteno razmišlja. Uostalom, ako je istorija (nediplomirana) učiteljica života, a mi njeni neutješni vječni ponavljači, zašto se jednom ne bismo vratili baš u šezdeset i osmu godinu?!
Goran Sarić
——
Legendarni holandski trgovački brod iz 17. vijeka. Prim. GS
