Za D. K.
Čovjek od svega,
pa i od crnog tijesta
može napraviti pitu.
Ovo je jedna od mnogih,
olovnih,
za koje bih volio
da ih nisam
zamjesio.
Prijateljica mi juče,
na godišnjicu pada komšijskog,
ma u našem balu vampira
neprijateljskog sela,
porukicu šalje:
“[To je bio] jedan od ključnih momenata
da napustim moj grad.
Došli [su] s otvorenim kamionima […]
i “plijen”
u vidu posteljine,
deka,
ručnika,
bacajući slavodobitno dijelili.
Ne znam jesu li strašniji bili oni na kamionima
ili ljudi oko kamiona,
moje komšije,
koji su tu robu grabili.
Da, mila, i Hana A.,
u pravu si:
to su ti naši mali,
obični ljudi iz susjedstva,
koji “ne mare za politiku”.
Ali se brzo,
k’o gladni pacovi,
okupe oko kamiona
sa tuđim stvarima.
Moja prijateljica, eto,
ni u san ne može
bez ružnih slika,
a ja od njih
napravio
pjesan.
Pa sad ne znam
da li da joj se zahvalim,
ili da gadno,
krvavo opsujem?
Goran Sarić
