Za N, J i A.
Tri unuke.
Prva tanušna,
vlat trave.
Krhkica,
nasmijana brbljavica!
Kosa joj plava, duga i sjajna.
Iz vlažne ravnice
iznikao žuti tulipan.
Druga ista otac
iz ranog djetinjstva:
niska, malo nabijena,
hitronoga.
Da joj je privezati maramu,
privezati pregaču –
čista Snašica!
A kad se naljuti,
nema čekanja,
ta namah seku udara!
A treću, najmlađu,
Palmicu,
ne privlače igračke.
Nego ti ona,
čim oči otvori,
ode da šnjuha
oko špajza.
Ne zanimaju nju
ni sokić, ni mlijekić,
ni hapa, ni keksić,
nego bi ta,
po svemu očeva,
nešto konkretno:
šunku, salamu,
ljutu kobasičicu.
Tri rodice,
krv naše krvi,
a tri različita svijeta!
Kud li će ih,
maslačke naše,
vjetrovi i bure života
kasnije oduvati?
Goran Sarić
