Život je poput
dopola napunjene čaše.
Za nekog poluprazna,
za drugog skoro puna!
I svakog katkad,
nekoga često,
a nekog rjeđe,
žestoko zatalasa
golema njegova šaka.
Pa se preko ruba,
na ravnu,
zadnju plohu,
k’o iz karafa
prospeš.
I tu, u tragu tvome,
jedina je bitna razlika:
za nekim ostaje gust,
sluzav trag –
kao za pužem –
a za nekim bistar
k’o majčina suza.
Pa mudri to poslije zovu:
Summa vitae.
Goran Sarić
