Neretva (Dan mrtvih)
Oktobar.
Ž. se javlja
sa Musale, gdje,
jedni uz druge
počivaju moji i njeni:
“Užgala svijeće,
očistila grobe,
zapalila im cigar,
i zemlju okadila
s par kapi rakije.”
I slike, još
od sunca vrele, mi šalje:
blistave humke,
buketi cvijeća,
pokraj – gomila korova.
Sve počišćeno!
A ljetos bješe drugačije:
ni puta ni stazice,
trnje i gloginje,
trava i drač do pâsa!
Tada, onako lohotan,
klonuh kraj kapije,
na rub grobljanske česme.
I dugo zurih u nebo,
ćupriju,
rijeku u dolini.
Vodu koja teče,
bistra, mirna,
neposlušna,
i smije se
našoj prolaznosti.
Zeleni svoj jezik
vječito nam plàzi.
