Gorki čaj

 

  

Jutros udarih drugom stranom:

alejom lipa!

Ne bih to,

u loman korak zagledan,

možda ni primijetio,

da me iz snatrenja ne trznu jak,

poznati miris.

 

Tako je nekada,

od željezničke stanice,

pa sve do moje uličice

na drugom kraju Grada,

sve mirisalo.

 

Pa kad se sa Sedla,

po lijepom čovjeku nazvanog,

dolje,

ka bistroj vodi i Ćupriji spustiš,

k’o da si se u vazdušnu banju spustio!

 

Posjekli ga davno,

klipani,

taj lipored,

sevet širenja džade

za par centimetara.

 

Još dok su ih sjekli,

moj kolega s posla,

kinoamater vazda s kamerom na gotovs,

snimio dokumentarac Gorki čaj.

Za njega docnije,

na velikom festivalu,

dobio drugu nagradu.

 

Toliku,

da ga je,

sve onako bez šećera,

mogao guckati do kraja života.