Zapad i Rusija : druga strana priče (2)

 

 

Propaganda na obje strane

 

 

 

Putujući tamo i ovamo između istočne Evrope i Holandije vidjela sam i vidim izvještavanja na obje strane. Razumije se, ruske vijesti su osvijetljene sa vladinog stanovišta i često su propaganda, naročito nakon početka ukrajinskog konflikta 2014. No, nije samo ruska strana ta čije je izvještavanje jednostrano i puno propagande. Na Zapadu, pa dakle tako i u Holandiji, dešava se potpuno ista stvar. Proteklih godina sam intenzivno proučavala način izvještavanja u Holandiji i ostatku Zapada. Bila sam šokirana kad sam vdjela koliko i mi iskrivljujemo činjenice, izostavljamo važne stvari i sve prosuđujemo kroz “zapadnjačke naočale”. Nesumnjivo se može govoriti o kreiranju određene atmosfere i nedostatku nijansiranja i objektivnosti u holandskim medijima. Samo veoma rijetko se daje riječ nekom govorniku koji stvar osvijetli sa druge strane. Tako se pravi iskrivljena slika, manipuliše javnim mnjenjem a to neminovno vodi ka polarizaciji.

Neka zemlja je više, neka manje rusofobična. Amerika, Engleska i Holandija spadaju u prvu kategoriju, a Njemačka, Francuska, Italija i Austrija u drugu. Govoreći uopšteno, ove druge zemlje su izuzetak što se tiče iznijansiranijeg izvještavanja o Rusiji. Tu su se u novinama i časopisima posljednjih godina redovno mogli čitati tekstovi o pozadini demonstracija u Bjelorusiji, pristalicama lidera opozicije Navalnog, ukrajinskoj krizi ili priključenju Krima Rusiji, a to mi je jako nedostajalo u Holandiji. Čini se da ove zemlje ozbiljnije uviđaju opasnost od prijetećeg rata na našem kontinentu. Oni gledaju šire nego mi, manje kroz “naočale” NATO-pakta. One, povrh toga, preispituju geopolitički kurs. Češće se pitaju da li je EU otišla predaleko u privlačenju Ukrajine u evropsku sferu uticaja, ne uzimajući pritom u obzir Rusiju i ruske interese. One bolje razumiju ruski osjećaj opkoljenosti NATO-trupama. Njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier je proteklih godina više puta zvonio na uzbunu i zalagao za to da Evropa s Putinom sjedne za pregovarački sto. On je već 2016. u novinama Die Welt rekao da Evropa mora razgovarati s Rusijom o novom sigurnosnom paktu. I bivši kancelar Helmut Schmidt je ranije izrekao žestoku kritiku na jednostrani pogled Evropske komisije na Rusiju. A bivši ministar spoljnih poslova Sigmar Gabriel je rekao da mi u Evropi, uprkos svim problemima, moramo stremiti razoružanju: “Dosegli smo kritičku tačku. Možemo dopustiti da se nastavi eskalacija i ograničiti se samo na naše vidno polje, ili pokušati da razumijemo šta se dešava na drugoj strani i imati razumjevanja za njihove interese i prihvatiti ih.”

 

 

U Njemačkoj i Austriji su organizovani mnogi kongresi s ciljem da poticanja razumijevanja i organizovanja projekata razmjene. I u emisijama na televiziji se prilično redovno pojavljuju ljudi koji razumiju Rusiju, poznavaoci prilika kao što su  Alexander Rahr, Gabriele Krone-Schmalz, Sahra Wagenknecht, Willy Wimmer (bivši čovjek CDU-a) i Volker Rühe (bivši ministar odbrane i član organizacije  European Leadership Network, savjeta bivših ministara iz raznih evropskih zemalja), koji svi objelodanjuju drugu stranu priče i izražavaju zabrinutost u vezi sa demoniziranjem Rusije. Upozoravaju na incidente koji se mogu dogoditi, namjerno ili slučajno. Napetosti u Siriji i Ukrajini mogu postati fitilj u puno većem buretu baruta. Vrlo su zamislivi direktni vojni sukobi i  mogli bi čak dovesti do nuklearnog rata.

I u Austriji je izvještavanje o Rusiji najčešće manje negativo nego u Holandiji. Tako je Sebastian Kurz, austrijski kancelar, juna 2021. rekao: “Napokon mi je potpuno jasno da je mir u Evropi moguć samo skupa sa Rusijom, a ne protiv Rusije.” A dva mjeseca kasnije, 25. avgusta 2021, Alexander Schallenberg, austrijski ministar vanjskih poslova, se zalaže za bolje odnose: “Od najveće je nužnosti poboljšati odnose sa Rusijom: jaz između Zapada i Istoka se odskora još više produbio. To ne može i ne smije biti u našem interesu. Rusija je oduvijek bila dio Evrope.”

Nakon što su pooštrene američke sankcije za preduzeća koja sarađuju na projektu Nord Stream 2 (gasovod od Rusije ka Njemačkoj), Njemačka i Austrija postavljaju sve više znakova pitanja iza višedecenijskog praćenja kursa Zapada. Kad je Trump 2017. potpisao nove sankcije protiv Rusije, Njemačka je protestovala. Bivši predsjednik Evropske komisije Juncker je čak rekao: “America first ne može značiti da evropski interesi dolaze na kraju.” Mnogi Nijemci smatraju da Amerika sankcijama Rusiji prije svega potiče izvoz sopstvenog plina. Od kada se gas eksploatiše iz škriljevca, SAD više nije uvoznik, nego izvoznik plina. Njemačka više od 40% zavisi od gasa iz Rusije. Amerika bi imala veliku korist kad bi kao dobavljač gasa zamijenila Rusiju. Predsjednik Biden je dugo pokušavao sabotirati projekat Nord Stream 2. Sankcije su zahvatile svaku firmu koja je radila na tom projektu. Merkel je specijalno zbog toga u julu 2021. otputovala u SAD. Predsjednik Biden je uz jako puno ljutnje i političke napetosti na koncu dao svoje “odobrenje”.

 

 

Njemačka nije preispitivala samo vojne ili ekonomske interese, radilo se takođe i o dijalogu o klimi, prirodnoj okolini i saradnji s Rusijom na humanitarnom i tehničkom planu. Njemački uglednici su se u medijima i politici založili za bolje veze s Rusijom i naglasili da Rusija ne ugrožava norme i slobodu Zapada.

 

 

Uopšte nije super!

 

Prošle sedmice je Njemačka unutar Evropske unije uzela inicijativu da se povede dijalog s ruskim predsjednikom Putunom. Osjetio se talas olakšanja kod ljudi koji već duže vrijeme ukazuju na nužnost da EU i Rusija započnu razgovore. Pa, napokon! Merkel je na svoju stranu pridobila Macrona i tako su ove dvije važne zemlje unutar EU pokrenule inicijativu da pozovu Putina da òvoga ljeta uzme učešća u konferenciji na vrhu.

 

Dvije sedmice* ranije su se sastale Amerika i Rusija. Kao da je američka vlada shvatila veliku hitnost početka razgovora sa Rusijom.  Predjednik Biden, koji je kratko prije toga, Putina nazvao “ubicom”, ga je sad pozvao na razgovor u Ženevi, Švajcarska. Susret dvojice predsjednika se pokazao mnogo plodonosnijim nego što se očekivalo a najvažnija tačka zajedničke izjave glasi: “Danas ponovo potvrđujemo princip da u nuklearnom ratu ne može biti pobjednika i da se on nikada ne smije dogoditi.”

 

Njemačka i Francuska sad takođe žele da se na vrhu sastanu vođe EU i predsjednik Putin. Većina članica EU se slaže s tim, konflikti se moraju riješiti dijalogom. Ali se tom planu suprotstavila mala Holandija jer bi, prema predsjedniku Rutteu, Rusija to mogla shvatiti kao svojevrsnu nagradu. On želi razgovarati s Rusijom tek kad ova zemlja u nekoliko tačaka fundamentalno ne promijeni svoe stavove. Rutte je na svoju stranu pridobio baltičke zemlje i Poljsku. Plan nije usvojen na sastanku na vrhu EU.

 

Triput pogađajte šta o tome kažu i misle moji ruski prijatelji?

 

—–

 * Treće zdanje knjige, sa koga prevodim ovaj tekst objavljeno je 2021. godine. Prim. prev.

 

 

 

 

 

(Obradio i sa holandskog jezika preveo Goran Sarić)

 

 

Dr. Marie-Thérèse ter Haar je utemeljiteljica i vlasnica Akademije Rusija & Istočna Evropa. Na temu Rusije i njenih odnosa sa Zapadom često daje predavanja i piše knjige. Rođena je u Hengelu, a studirala je ruski jezik i ruske studije na Univerzitetu u Amsterdamu. Cilj joj je da kroz rad njene akademije zapadnom svijetu dâ što potpuniju sliku o Rusiji i premosti sve dublji jaz između zapadne Europe i tog dijela svijeta. U knjizi: Rusija i Zapad: jesu li ludi oni ili mi” Njena knjiga se bavi, prije svega, dubljim uzrocima pogoršanja odnosa Rusije i Zapada, kao i okolnostima pod kojim je nastao rat u Ukrajini.