A. B. Šimiću

 

U mojoj Novoj Zemlji

ne slave Praznik rada.

Ovdje se, tada, radi.

 

Sve što “miriše” –

– a meni mirom miriše! –

na crveno,

ovdje,

u ovom preko okeana zagledanom ataru,

suptilno se,

medenim riječima,

ledenim pogledom

pretvara Niušta.

 

A u onoj Staroj Zemlji,

na ugaslim ognjištima,

stari ljudi,

uz mršavu mezu i more pića,

pjevaju davne,

skoro zaboravljene pjesme.

 

Njihova mi pjesma izdaleka liči na naricanje.

 

A Mladi?

Oni niti rade,

niti pjevaju.

Oni samo šute,

i snatre o odlasku.