Živješe starac na pustom škoju
živješe o vinu , kruhu i vodi
sinje mu more bijaše duša
a zemlja izvojevana u boju.
Vesla i mriža bile mu ruke
a danak ribolov pod sviću
pozna je zvizde ka rodjenu dicu
i kako isplovit iz mrtve luke.
Zna je i za nevrime koje stiže
i divlja i ruši sve pred sobom
za obist u svitu , njinog boga
i ljude koji ga štuju , pognute sve niže.
Zna je na kraju da kuca mu ura
kad mrižu života baciti treba
mrižu od svitla sopstvenog tila
i da ce ga ispratit nevista bura.
I tako isplovi iz tvarne si bide
prignu se mriži ka oltaru
morska se vila uzdigne tada
milujuć njegove kose side.
Izdahnu starac u sol i plavet
zasija jasno jedna zvijezda
samo mu sunce sahrani kosti
crna se grcila morska avet.
A sutra u zoru usrid mora
cvit bili se rodi poput bića
pa kako cvit usrid te silne soli
pa kako cvit usrid te silne boli.
Danijel Grčević
