HOROZ
Dok je pjevao
U našem ćumezu
Zore su svitale
Kao sređene dame
U ušušnom svijetu
Po njegovom kukurijekanju
Znali smo gdje smo
Kamo i kada trebamo ići
Njegov rep dokazivao je
Slikarsko majstorstvo vrste
A krijesta kraljevsku krunu
U bučnoj avliji
Bio je stožer
Za kojeg smo se držali
U svakoj nesreći
Danas zore ne sviću
Nego svanjivaju uz pametni telefon
U betonskoj prašumi
Horoz i njegov svijet
Nemaju ni grobišta
Ni groblja
Niti je iko zapisao
Njihovu smrt
Nema ni stožera
Za koji se držimo
Samo nas pučina vremena
Nepregledna okružuje
Nju niko živ preplivati ne može
Ako se ne rodi horoz
Sasvim običan i svoj
Da osvit zore najavi
I nama nas vrati
TVOJ POVRATAK TEBI
Ako naučiš
Disati skupa s ribom u vodi
Ili tigrom u džungli
Voljeti blizinu bilja
Zanosnu uznositost trave
Ako ti noge budu
Nježne dok stojiš
Na majci koja
Sve drži na sebi
Ako budeš u ravni
S beskrajem koji te okružuje
Vratit ćeš se tebi
Pradavnom i sretnom
Prije nego te
Vrhom mača porodio brat
