James Worthy:

 

 

Treneri uništavaju fudbal. Tokom ovog Europskog prvenstva sjajne utakmice možemo nabrojati na prste. Bizarno: ‘male’ zemlje igraju slobodno i veselo, a ‘velike’ nižu sramotne prestacije jednu za drugom  i tako nam daruju najveće “šarene laže” ikada.

Kad gledam trenere poput Southgatea i Koemana, vidim dva muškarca koji bi zadnji dan godišnjeg odmora uzeti osiguranje.

Medvjedi su se sa ceste očito preselili na fudbalsko igralište. Samo što igrači Engleske i Holandije ne smiju plesati. Southgate stoji uz teren poput oca Billyja Elliota. Kažnjavaju se kreativnost i nepredvidivost. Ne izgubiti je bolje nego ne pobijediti. Sve je proračunato i nemaštovito. Kuhinjski ormarići i frižider su puni, ali Southgate i Koeman žele praviti samo sendviče. Stari sir na još starijem kruhu.

Igrači koji mogu napraviti razliku sjede na klupi, jer igrači koji ne mogu napraviti razliku igraju bez rizika.

Cole Palmer je protiv Slovenije ušao u igru ​​u 71. minuui. To je bilo lijepo vidjeti. Među strašilima se iznenada pojavila palma. Palmer je igrao kao da je na raspustu. Kao dječak na plaži. Jedna stativa bila je kanta, a druga lopata. Prvi put tokom ovog turnira vidjeli ste kako jedan engleski igrač druguje s loptom. Više nije bilo straha.

Cody Gakpo takođe igra takav nogomet.

Srećom, krila su mu prevelika da bi ih se svezalo. Umjetnicima nije mjesto u luđačkoj košulji. Kad Gakpo ima loptu, naprosto znaš da će se nešto dogoditi. Lopta ga čini gladnim. Jede protivnike i bljuje bravure.

Kad gledam trenere poput Southgatea i Koemana, vidim muškarce koji petnaest minuta nakon tuširanja još uvijek stoje na podlozi protiv klizanja.

Samo da se ne okliznu. Sve je tako strašljivo. A strah uopće nije loš. Ma daj, ja sam godinama “podaren” poremećajem anksiozosti. Ali plašljivi ljudi ne bi smjeli biti treneri nacionalnog tima. Nacionalni selektor mora dati nadu. Nacionalni selektor mora procijeniti najbolje igrače u zemlji. Selektor bi trebao graditi dvorce u zraku, umjesto da kopa odbrambene rovove.

Nakon utakmice protiv Slovenije navijači su Southgate gađali plastičnim čašama.

Doslovno su ga pokušali preobratiti. ‘Ovdje se igra za kup, treneru! MI želimo osvojiti kup!’ Navijači ga ne razumiju. Niko ga ne razumije. Southgate je kameleon koji odbija promijeniti boju. Sve je sivo, i takvo mora ostati.

Ako se sve bude dobro odvijalo, u polufinalu će se sučeliti Engleska i Holandija.

Već to mogu zamisliti. Dva auta za sudaranje. Southgate sjedi u jednom, a Koeman u drugom. Obojica ne koriste pedale. Vozila svo vrijeme miruju, a onda dolaze penali. Golmani se ne smiju bacati na travu, jer je bacanje opasno, a opasnost je nepredidiva. I tako do Božića, kad ćemo napokon saznati ko ide u finale.”

 

(S holandskog preveo: Goran Sarić)

 

*James Patrick Pugh (Amsterdam, 1980.), poznat pod pseudonimom James Worthy, holandski je pisac, novinar i kolumnist.