Šabi Šarenkapiću
Ona je čuvar naše ulice.
Za kiše spava u šupi,
vedre noći otkunja
na garažama.
Bóna je haski,
krupan pas
plavog i sivog oka.
Vučina!
Da se smrzneš,
a njoj srce meko,
i toplo –
kao kakao.
Nećeš je šále
čuti da zalaje,
pa ni kad drugi psi,
nestašni dječaci,
silno su naoštreni.
Samo za akšam
kad hodža
sjetno zakuiše
ona stane
tiho zavijati.
Kao da se nečeg uplaši,
ili to,
nekog svog,
zaludu doziva.
Goran Sarić
