Bóna

Šabi Šarenkapiću

Ona je čuvar naše ulice.

Za kiše spava u šupi,

vedre noći otkunja

na garažama.

Bóna je haski,

krupan pas

plavog i sivog oka.

Vučina!

Da se smrzneš,

a njoj srce meko,

i toplo –

kao kakao.

Nećeš je šále

čuti da zalaje,

pa ni kad drugi psi,

nestašni dječaci,

silno su naoštreni.

Samo za akšam

kad hodža

sjetno zakuiše

ona stane

tiho zavijati.

Kao da se nečeg uplaši,

ili to,

nekog svog,

zaludu doziva.

Goran Sarić