Kao i većina ljudi, prvo što, nakon jutarnje toalete, ujutro obavim je pregledanje porukica. U svijetu smanjenih fizičkih kontakata, čovjeka obraduje svaki znak života s one druge,virtuelne strane.
Tako su jutros na moj mejl stigle čak dvije poruke. I to od stvarnih prijatelja, ljudi koje dugo poznajem. Jedan mi naštesrca, za dobrojutro šalje sliku oskudno odjevene ljepotice. Pokvarenjak. Zar ne zna koliko mi je godina? Morao bi čuvati moje vremešno, izraubovano srce!
Ali zato me druga poruka silno obraduje. Prijatelj čestita Dan Republike. A je, glupan, zaboravio!
Virnem kroz prozor. Studeno. Ledno. Ništa od jutarnje šetnje.
Zahvalim se frendu-Yugokomunjari, pa drugim kamaradima proslijedim njegovu poruku. Ima ih još, mada se njihov broj se iz dana u dan smanjuje. Demencija? Prije će biti beskičmenjaštvo.
Dok o tome dumam, stiže poruka prijatelja iz Zagreba, kome sam maločas “šibnuo” tu čestitku. “Nostalgija, a?”, piše jaran, aludinajući na moju odanost starim vremenima.
“Jeste,” odgovaram. “Ali bilo pa prošlo, pa šta š’ sad?”
Doista, kad vidim cijenu koju smo platili za (ras)tvaranje bivše države, nikad je više ne bih poželio. Ko ono reče: “Jugoslaviju su gradili najbolji, a rušili najgori među nama.”
I dobro, temeljito su je srušili. A ništa bolje napravili nisu. Naprotiv.
To je neprijeporna istina. Jer ovo što je došlo nakon države “rođene” nekog davnog 29. novembra u velikom dijelu ne liči ninašta. I zna se to, zna. Ali ništa. Grdno nam je, ali šutimo, i na vlast “lajemo” samo po (a)socijalnim mrežama.
Evo malog, ovom rukom negda već opisanog primjera.
Prije desetak godina odem u Mostar, na promociju mog antiratnog dnevnika “Lijepo gore klasici marksizma”. Sa mnom u autu promotori knjige: Svetlana Broz, Amer Tikveša i Gradimir Gojer. To je bilo baš u ono vrijeme kad su na tamošnjem Španskom trgu, ali i drugdje u Bosni i Hercegovini, svakodnevno održavani socijalni protesti protiv loše socijalne situacije u Zemlji.
Hladno je, sivo. Sipi. Kasnimo, moramo požuriti, ali kod Španskog trga stajemo da Svetlana održi već planirani govor okupljenim prosvjednicima. Pošto i Mostar ima puno potrebitih i nezaposlenih, očekujemo dosta nezadovoljnika. No, na Trgu zatičemo tek šačicu pokislih ljudi. Kao kokoši. Jedan ili dva mala, mokra transparenta.
Ipak, Titova unuka odlučnim korakom izlazi iz auta i – kasnije saznajemo -profesionalno održi podugačak govor, kao da se pred njom zaista nalazi velika masa prosvjednika.
To je, dakle, taj čuveni “socijalni bunt” u (zapuštenoj i zapostavljenoj) “novoj” Hercegovini?!
Ako vam je loše, bunite se. A ako vam je dobro, onda ništa!
Napokon odlučim da ipak izađem van. Bolje da se pravo okliznem, nego da se valjam u glibu tmurnih misli. Hodajući, mislim samo na opasna mjesta na trotoaru.
Ipak me, dok oprezno tútam pustom džadom, proganja jedna stara pjesma, nastala neposredno pred raspad zemlje koju su mnogi voljeli, a samo poneki mrzili:
Danas je Dan Republike
I stari je popio malo
Na televiziji Lepa Brena
I stari se sjeća ratnih vremena
Da bi danas bilo bolje
Oni su poturali svoja pleća
Gazili hladne rijeke
Jeli koru s drveća
Žao mu je što neki misle
Da je život negdje drugdje
I ne sanja se više stari san
Čekaju pasoš da odu van
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže Dragane šuti
Skrati jezik mogu te čuti
Dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je Dan Republike
I stari se sjeća ratnih dana
Žao mu je što se ni klinci
Više ne igraju partizana
Danas svako zna
Da je glava samo jedna
Danas svako zna
Pred kim pasti na koljena
Danas je Dan Republike i stari kaže
Otvorite prozore, pijan je i čini mu se
Da logorske vatre u daljini gore
Logorske vatre, u daljini gore
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže
Jesi l’ normalan Dragane
Zatvaraj prozore, ne radi grijanje
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
I stara kaže Dragane šuti
Skrati jezik, mogu te čuti
Dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike
Danas je dan, Dan Republike.
