Dr. Marie-Thérèse ter Haar je utemeljiteljica i vlasnica Akademije Rusija & Istočna Evropa. Često piše i daje predavanja na temu Rusije i njenih odnosa sa Evropom i Zapadom. Rođena je u gradu Hengelo, a na Univerzitetu u Amsterdamu studirala je ruski jezik i kulturu. Cilj joj je da kroz rad Akademije Holandiji dâ što potpuniju sliku o Rusiji, a time i smanji sve veći jaz između te zemlje i zapadne Europe. U knjizi “Rusija i Zapad: jesu li ludi oni, ili mi” bavi se dubljim uzrocima pogoršanja odnosa Rusije i Zapada, kao i složenim okolnostima pod kojim je nastala ruska agresija na Ukrajinu.

Gorespomenutu knjigu mi je posudila komšinica, Holanđanka. Zamolila me da je pročitam i o njoj kažem moje mišljenje. Sa zadovoljstvom sam prihvatio njen prijedlog, naročito kad mi je rekla da se autoričin stav većim dijelom razlikuje od onoga koji već nekoliko godina – dakle, znatno prije početka rusko-ukrajinskog rata – neprestano “trube” ovdašnji provladini mediji.

Knjigu je zaista rijedilo pročitati: ter Haarova piše hrabro, beskompromisno, svoje stavove dobro potkrepljuje argumentima… Knjiga mi se toliko svidjela da sam (bez znanja autorice) čak preveo nekoliko njenih početnih poglavlja. Poslije sam ih objavio na mom sajtu: www.goransaric.net.

Kasnije se ispostavilo da Ter Haarova i ja živimo u istom gradu, Arnhemu. Na službeni mejl Akademije poslao sam joj našu adresu i pozvao je da jednom dođe u naš dom. Ona je to odmah prihvatila. Oduševila se kad je saznala da sam dijelove njene knjige preveo na bosanski jezik. “Mnogi hvale moju knjigu, ali niko ne smije da je prevede. Ljudi se boje ljutitih reakcija. A oni koji bi to možda i htjeli, ti mi traže masne pare.”

 

Te večeri je kasnila. I baš kad sam joj htio poslati poruku da vidim je li sve u redu, začulo se zvono na vratima. Da, bila je to ona.

Sva zbunjena, zbrkano mi objašnjava da je upravo održala predavanje u jednom obližnjem gradu. Puna sala, dvjestotinjak ljudi. No, još jednom je iznervirana i razočarana time koliko malo ljudi znaju o Rusiji, a kako brzo donose isključive zaključke. Zato je, čim je završila s predavanjem, izjurila iz sale, zaboravivši mobilni telefon i još neke stvarčice. Još joj se, na putu k nama, dogodio i manji peh s autom. Na  benzinskoj pumpi zamolila nekog čovjeka da joj posudi telefon da nas nazove, ali ovaj nije pristao.

“Smirite se. Sad ste tu, i sve je napokon u redu,” rekao sam, pozvao je da uđe. D. je brzo na sto stavila vino i čaše, neke grickalice…

I razgovor je krenuo. Marie-Thérèse se polako smiruje, raspituje za naš život u Holandiji. Priča kako je, zbog prekida veza sa Rusijom, skoro bankrotirala : morala je otpustiti desetak uposlenika, prodati stan, skoro prestati s putovanjima na istok. Sad živi sa ocem. “Sav moj dugogodišnji trud i rad ovim ratom je pao u vodu. Sve moje želje i nadanja… »

Ova žena već godinama živi malo ovdje u Holandiji, a malo u Moskvi i Sent Petersburgu. Jako voli te tri zemlje : svoju domovinu, Rusiju, ali i Ukrajinu, u kojoj takođe ima dosta prijatelja. Ali…

U razgovoru veli da su je ruski prijatelji godinama upozoravali na njihove frustracije u vezi sa neprestanim širenjem NATO-a.

“Gorbačovu su ‘čvrsto’ obećali da se taj savez, nakon ujedinjenja Njemačke, ni za pedalj neće pomjeriti na istok.” Samo što to nigdje nije stavljeno na papir. Pa su već nekoliko sedmica nakon ujedinjenja Njemačje predstavnici NATO-pakta  prisutvovali vojnoj vježbi u jednoj pribaltičkoj zemlji.

“Ipak nisam očekivala da će Putin napasti Ukrajinu. To je bio pogrešan potez,” kaže Marie-Thérèse s tužnim osmjehom na uglovima usana.

Nedavno se vratila iz kraćeg posjeta Moskvi. Pitam je kako je tamo.

“U Moskvi je dobro. Ne osjeća se djelovanje sankcija Zapada. Puno se gradi. Samo u zadnje dvije godine izgrađeno je 14 novih linija metroa, uglavnom prema istoku.”

Da, Rusija se okreće ka Kini, Indiji, Africi. Desilo se upravo ono čega se Marie-Thérèse najviše pribojavala.  “A Rusija je, po geografskom položaju i kulturi, puno bliže nama nego tim krajevima i zemljama. Ona već hiljadu godina istorijski, ekonomski i kulturno uglavnom pripada Evropi.”

I dalje joj ne ide u glavu zašto Holandija, uz Veliku Britaniju, već godinama prednjači u demoniziranju Rusije. “Imali smo tako dobre odnose na svim nivoima. Sad je sve to, čini mi se, nepovratno poremećeno.”

Velim joj da sam i ja zbog antiruske kampanje još puno rije agresije na Ukrajinu prestao čitati novine. U holandskim provladinim medijima Hladni rat kao da nikada nije prestao. Čuveni belgijski utoisac, glumac i avanturista To Waes je nedavno izjavio da je Holandija najvjernija američka “ekspozitura” u Evropi.

Samo nekoliko dana nakon posjeta ter Haarove našem domu Waesove riječi su dobile novu otvrdu: holandska vlada je, naime, kao jedna od rijetkih glasala protiv uvođenja “čvrstog” koridora humanitarne pomoći za napaćeno stanovništvo Gaze; a danas čujem da je holandski premijer u ostavci Mark Rutte (“Jegulja”) ozbiljan kandidat za novog generalnog sekretara NATO-pakta. Očito, slijepa poslušnost Big Bossu se i u politici itekako dobro isplati.