A. B. Šimiću
U mojoj Novoj Zemlji
ne slave Praznik rada.
Ovdje se, tada, radi.
Sve što “miriše” –
– a meni mirom miriše! –
na crveno,
ovdje,
u ovom preko okeana zagledanom ataru,
suptilno se,
medenim riječima,
ledenim pogledom
pretvara Niušta.
A u onoj Staroj Zemlji,
na ugaslim ognjištima,
stari ljudi,
uz mršavu mezu i more pića,
pjevaju davne,
skoro zaboravljene pjesme.
Njihova mi pjesma izdaleka liči na naricanje.
A Mladi?
Oni niti rade,
niti pjevaju.
Oni samo šute,
i snatre o odlasku.
