Iz jednostavnih, na prvi pogled dječački naivnih stihova Ive Mije Andrića pažljivim čitanjem u prvi plan izbija za današnja teška vremena, nesvakidašnja vedrina, lijepi, u svijetu koji nas okružuje i svakodnevno tlači neobičan romantizam, pa čak, rekao bih i pole!. Iako tu negdje, u pozadini, uvijek vreba smrt, Ivin stih poručuje da nju, Kosačicu, naprosto treba ignorisati, „prečuti“ njen zluradi smijeh iza leđa. Jer, u razgovoru, napose – eglenu ljubavnom, i vinu, tu su istina i lijek.Spas.
Dočim, u njegovim „aforizmogramima“ vidimo i čitamo oko i uho pažljivog promatrača, koji u jednoj rečenici kritički „prerađuje“svijet u kome živimo. Tu se, najčešće vispreno i duhovito, sažimlju apsurdi turbulentnog vremena kojemu življenjem svjedočimo.
BESMISAO ŠUTNJE
.U dane kada sam bezgranično sretan
Lice mi prekrije neprovidna sjeta,
Zažalim što nisam kao vrijeme vječan
Pa da se ponavljam do svršetka svijeta.
Život je prekratak najmilija moja
Ne znam zbog čega mu lomiš mlade grane,
Kud će nas odvesti ta hladnoća tvoja
U kojoj gubimo najtoplije dane.
Trgni se iz sna koji ljubav tlači
Vrati se životu iz puste daljine,
Mi moramo biti od samoće jači
Dosta nam je bilo šutnje i tišine.
Pusti neka pjesma kao rijeka teče
Neka vedre misli plove prema moru,
Lijepim se riječima sve bolesti liječe
Život ima smisla tek u razgovoru.
Ovo nije zadnja pjesma koju pišem
Niti mi posljednji otkucaju sati,
Ja još sretno živim i slobodno dišem
Dok me sjena smrti uhodi i prati.
Tako je to bilo otkad znam za sebe
Ja korak unaprijed – ona nazad korak,
U toj borbi dobra i zla bez potrebe
Život je ponekad kao pelin gorak.
Ali ti trenutci tuge i žalosti
Trajali su kratko i nisu me smeli,
Na putu do sreće, nade i radosti
Kakvu čovjek samo može da poželi.
Moj je život bio ispunjen toplinom
Koju nisu mogle ohladiti zime,
S vremena na vrijeme znao sam i vinom
Popraviti stanje promjenjive klime.
Jer kako bi pjesma mogla da preživi
Toliko godina bez čaše i vina,
Kad su neke riječi i izrazi krivi
A u vinu čista i gola istina.
ŽIVOTNA PJESMA
Ovo nije zadnja pjesma koju pišem
Niti mi posljednji otkucaju sati,
Ja još sretno živim i slobodno dišem
Dok me sjena smrti uhodi i prati.
Tako je to bilo otkad znam za sebe
Ja korak unaprijed – ona nazad korak,
U toj borbi dobra i zla bez potrebe
Život je ponekad kao pelin gorak.
Ali ti trenutci tuge i žalosti
Trajali su kratko i nisu me smeli,
Na putu do sreće, nade i radosti
Kakvu čovjek samo može da poželi.
Moj je život bio ispunjen toplinom
Koju nisu mogle ohladiti zime,
S vremena na vrijeme znao sam i vinom
Popraviti stanje promjenjive klime.
Jer kako bi pjesma mogla da preživi
Toliko godina bez čaše i vina,
Kad su neke riječi i izrazi krivi
A u vinu čista i gola istina.
AFORIZMOGRAMI
Najviše sam odskakao kad su me svi šutali.
&
Pali bi mi i na niže grane da nisu ranije potkresane.
&
Kad igrate samo na jednu kartu, vodite računa da bude povratna.
&
.U svijetu politike jedni tupe, drugi zaoštravaju.
&
Samokritični jedu sami sebe, nekritični sve ostale.
&
Nije se lako nositi sa onima koji sve odnose.
&
Nije važno koliko čekate. Važno je koliko dočekate.
&
Kad zalegnem na posao, ne budim se dok ga ne završim.
&
Mene će proglasiti za počasnog građanina tek – na groblju.
&
Budi pametan kad na suprotnoj strani imaš budale.
&
Lako je prosipati znanje. Teško je sabrati pamet.
&
Borimo se za zemlju, a ginemo za državu.
&
Zemlja je naša, država je svačija.
&
Mijenjam lošu državu za parcelu dobre zemlje.
&
Da nije bio je zaljubljen do ušiju, ne bi danas bio zadužen do guše.
&
Dok ne poludi, narod ne zna da ga vode budale.
&
Sve više ljudi piše aforizme, a raste i broj onih koji ih ne čitaju.
&
Danas se više pere prljav novac, nego nečista savjest.
&
Dočekao sam svojih pet minuta. U dvanaest i pet.
BIOGRAFIJA
Ivo Mijo Andrić, rođen je 17.11.1948. godine u mjestu Čanići kod Tuzle. Osnovnu školu pohađao je u Dobrnji, Mramoru i Lipnici, srednju tehničku u Tuzli, a Fakultet političkih nauka i postdiplomski studij na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Radio je u privredi, državnim institucijama i sindikatima u Bosni i Hercegovini te kraće vrijeme u hrvatskom obrazovanju. Od 2004. godine živi i stvara u Zagrebu.
Objavio više od sedamdeset knjiga poezije, proze, eseja, drama, književnih prikaza, aforizama i epigrama te nekoliko knjiga s područja zaštite radničkih i ljudskih prava. Zastupljen u više desetaka zajedničkih knjiga, zbornika i antologija u zemlji i inozemstvu. Književni radovi su mu prevođeni na engleski, njemački, kineski, bugarski, danski, poljski, slovenski, ruski, armenski, češki, slovački, rumunjski, makedonski i arapski jezik. Priredio je i uredio sedam međunarodnih antologijskih zbornika aforizama i kratkih misli. Dobitnik je više nagrada i priznanja za književno stvaralaštvo.
Član je Društva hrvatskih književnika, Društva pisaca Bosne i Hercegovine, Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade i Udruge hrvatskih aforista i humorista.
