Volio bih da odem kao komšinica.
Živjela sama,
u skromnoj kuċi.
Pred kućom vrt,
u vrtu puno patuljaka,
nad njima gusta odrina.
Često sam je,
na šepesanjima, sretao:
žustra, žurna,
vječito poduzetna:
Povazdan sadila,
kopuckala, plijevila,
lozu rezala i prskala.
I k tomu još,
za sitne pare,
dopunu penzijice,
okolo dijelila
besplatne foldere*.
Jednoga jutra poranih,
na džadi ja i štap,
kad pred njenim vratima –
golema bijela kola.
Sumnjali na sjecikese,
lopove, siledžije,
tàte i druge gadove
svašta pričali,
a našao je sin,
u fotelji,
čela još orošenog
od zemlje i motike.
Valjda je to ono
što je jedan veliki Gal –
i on otiš’o mlad!
jednom,
u jednoj knjizi nazvao:
Sretna smrt.
*Folderi – reklame.
Goran Sariċ
