Često se tako namjesti. Kad pođeš nešto da uradiš, najednom iz drugog ugla dođe neka druga stvar koja na to tvoje baci novo, drugačije svjetlo. Tako jutros, u ovom sve mahnitijem svijetu, pročitah da je Benjamin predložio Netanjahu Donalda Trumpa ZA NOBELOVU NAGRADU. Hej, “Bibi” kandidovao onoga trupinu, i to, ni manje ni više, nego ZA MIR!
A ja jutros u “izlog” stavio novu pjesmu. I to baš o tome “Bibiju”, ime mu se ne spominjalo.
Trump i Netanjahu. Narod bi lijepo rekao: našla rupa zakrpu.
Vođa posjetio
urušeni kibic,
žalobnu ruinu
usred gazanske prašine.
Skrušeno,
s kipom na sjedinama,
odslušao rabinsko pojanje.
Pomislih:
ovaj će sad zaplakati!
A onda,
najednom leden i pribran,
otkanta vatreni govor:
jezde oblaci,
sijevaju munje,
grme i ječe teški gromovi!
U Božijoj kući,
Njegovoj
siv od mržnje i pakosti,
obećao krvavu osvetu.
Goran Sarić
