Danas je tačno 80 godina od oslobođenja mog grada od onog fašizma. Iskrene čestitke mojim sugrađanima, ali i svim antifašistima na dunjaluku. A pošto se ovaj u raznim oblicima ponovo pojavljuje svuda po svijetu, evo jedna davna, ali, na žalost, sasvim prigodna pjesma protivu tog velikog zla.
Smijem li reći: “uživajte”?!
Balkan blues iliti Težačka osveta
Zapali ih, molim te, Gospode, nek izgore na vatri
grijeha nji’ovi’.
Sagori!
Umlati ih, Bogo predobri,
nebeske ti oklagije,
gromom sažeži zanavijek nade im silne, rušilačke.
Udri i’, Gospode, kumim te, čime i kako stigneš:
kugom il’ glađu,
povodnjom, blijeskom munje, il’ možda šamarom vjetra
(pjesmom ti lijepom, šamanskom),
trag im u tragu sori poganom,
da bidne k’o da i’ međ’ nami nigdar nije ni bilo.
I, daj, bolan, kol’ko te grlo nosi – drekni odozgo,
svrh gora balkanskih:
da im se gaće zatresu,
prkna da im se kmečadiji usmrde,
da čuju već jednom ko Gazda je u doli ovoj
dok na nas k’o bijesna šćenad nasrću,
dok kidišu,
dok grizu,
dok ruše,
dok taru,
dok rasturaju i ravnaju,
sa zemljom dok nas sastavljaju.
Dok gnječe i gaze,
dok pale
(dok žare i pale)
po Izgnanstvu Adamovom.
A kad se umoriš,
ne brini! Sjedni! Otpočini!
Mi,
Tvoji,
na Tvoju sliku i priliku što smo,
mi ćemo ih slasno dokrajčiti,
s Tvojom milošću,
Dragi,
sa zemljicom
crnom
stručno
sastaviti.
GORAN SARIĆ, IKAR, U NEBO ZALJUBLJENA KOKOŠ, BUYBOOK, SARAJEVO, 2010.
