Juče je pao još jedan “zvučni zid”: prešao sam, na “nozi i pol”, više od šest kilometara! Pa da to skupa proslavimo, i to objavljivanjem dvaju pjesama iz (zasad) posljednje zbirke pjesama “Perina”. (Buybook, Sarajevo, 2022), posvećene upravo mojim šetnjama.
Š e t n j a
Ova Šetnja na kraju, je, u najdoslovnijem smislu, rezultat moje borbe za život. Kad sam ostao, kako se to danas korektno kaže: manje validan, postavio sam sebi tri osnovna cilja: pod jedan, da budem što samostalniji, to jest, što manje na teretu bližnjima; pod dva, da opet, jednom nogom, naučim voziti auto; i pod tri, da se vratim na posao koji volim. S ponosom mogu reći da sam sva ta tri cilja postigao. A to nikako ne bi bilo moguće bez svakodnevnih šetnji. Padanja i ustajanja. Islreno, nisam slutio da ću to moći.
Ali, niko ne zna koliko je snage u njemu dok ne dođe, kako stari kažu, dùr guzici.
Ana Četiri Pištolja
Jugo.
Još je siječanj,
a,
tu i tamo,
cvjetaju pupovi.
S protezom,
izbjegavam skliskost opalog lišća,
jame betonskih ploča, ulegnutih,
oštre okuke i zavoje –
– nije ovaj brod za preko oceana!
Nekako dotutam do ugla,
a poslije,
dugo,
zurim u praznu ulicu.
Susjeda prekoputa,
odlučna, muškobanjasta -,
prava Ana Četiri Pištolja! –
ćurim joj kroz prozor,
gleda vijesti.
Ja, maločas,
gledao svoje.
Svako u tom makondu
gleda svoje stanice.
I niko nikom do kraja
ne vjeruje.
Opštimo raznim istinama,
a inače se odlično slažemo.
Sumatra
Na stazi, zurim u zubato sunce.
Zimski zrak izoštrava oblike:
ugao kuće,
breza i kruškica u vrtu,
komšijini čempresi na nemjestu,
crvenim kockicama popločana ulica…
Odjednom iza ugla
istrči djevojčica,
i počne da broji:
“Één, twee, drie, vier, vijf –
– ik kom eraan…”
Kenjac bio, ko se nije skrio,
govorili smo mi, djeca,
igrajući žmire,
Valjda tako i danas zbore,
k’o ovo zlato ovdje,
neka nova djeca,
spajajuć’ tako,
i ne znajuć’,
pred mojim uhom i okom napetim,
dvije obale.
Dva kraja toliko različnog,
a, u suštini,
po svemu
istog
svijeta.
Goran Sarić, iz knjige pjesama “Perina”