Volio bih da odem kao komšinica.

 

Živjela sama,

u skromnoj kuċi.

Pred kućom vrt,

u vrtu puno patuljaka,

nad njima gusta odrina.

 

Često sam je,

na šepesanjima, sretao:

žustra, žurna,

vječito poduzetna:

Povazdan sadila,

kopuckala, plijevila,

lozu rezala i prskala.

 

I k tomu još,

za sitne pare,

dopunu penzijice,

okolo dijelila

besplatne foldere*.

 

Jednoga jutra poranih,

na džadi ja i štap,

kad pred njenim vratima –

golema bijela kola.

 

Sumnjali na sjecikese,

lopove, siledžije,

tàte i druge gadove

svašta pričali,

a našao je sin,

u fotelji,

čela još orošenog

od zemlje i motike.

 

Valjda je to ono

što je jedan veliki Gal –

i on otiš’o mlad!

jednom,

u jednoj knjizi nazvao:

Sretna smrt.

 

*Folderi – reklame.

 

Goran Sariċ