Dženani Č.
Kad mi dojadi kiša,
s ove strane prozora
uronim u sliku:
svijet rasplinutih oblika,
ovijen žutom izmaglicom.
A tamo,
negdje u daljini,
pretpostavljeni
vrhovi planina.
To moje srce,
zamoreno simfonijom neba,
učitava nemoguća značenja
mjestima na kojima nije,
a htjelo bi biti.
Mjestima na kojima nisi,
niti ćeš,
ne dvoji,
ikada biti.
Goran Sarić
