Čast nam je da možemo najaviti da nam u utorak 22. jula 2025. godine u okviru Habitat festa u Herzegovina lodges na Boračkom jezeru gostuje jedan od najznačajnijih pjesnika na teritoriju bivše Jugoslavije: Šaban Šarenkapić (1956). O njemu je mnogo pisano, dobitnik je više uglednih nagrada za poeziju. Jedna od njih je i nagrada „Stjepan Gulin“ na festivalu „Škure“ u Šibeniku 2023. godine, za poetsku knjigu „Kuća jasina“. Izvod iz obrazloženja žirija:

 

„Zbirka pjesama Kuća jasina izdvojila se svojim po-etičkim stavom, jezgrovitošću i blistavom jasnoćom pjesničkog iskaza. Naime, u današnje vrijeme poezija je mahom podijeljena u dvije kolone – postbeatovsku koja prevladava kod najmlađih pjesnika i onu čiji se izvori nalaze u poetici language poetry Tomaža Šalamuna. I jedna i druga poetička dominanta imaju svoje izvanredne predstavnike u regiji, ali u posljednje vrijeme kao da su obje usahnule. Šaban Šarenkapić predstavlja svojevrsni kreativni i poetički incident u pozitivnom smislu te riječi. Njegova poezija kombinira sandžačku usmenu tradiciju, rimski epigram i najbolje nasljeđe suvremene poljske poezije Herberta i Szymborske. Pjesnikova uronjenost u sinkroniju regije kroz posvete kolegicama i kolegama, autoironijski otklon te sklonost humoru, konačno pjesnikova autorska i životna zrelost iskazane kroz precizne stihove bile su dovoljne da se žiri jednoglasno odluči upravo za knjigu Kuća jasina.“

S pjesnikom razgovara : Goran Sarić

 

 

PUT U PJESMU

 

za Predraga Fincija

 

U kahvi na monitoru pratimo

Takmičenje golubova

Pismonoša

 

Od Zaječara do Pazara

 

Navijača ima puno

I svi šute kao da je hatar:

 

Favorit gubi s rute skrenuo

Za novom golubicom –

 

Ne srdit

Nego zahvalan sudim:

To skretanje, put je u pjesmu

 

(2022)

 

 

KAFKIN KALFA

 

Od straha spavam pod lambama

 

U sne mi dolazi mladi Kafka –

Po tijelu tetovažu ima crnu

Iz doba službovanja

U mašerskoj Tuli

 

Deder mi ovo s kožom zguli

Volio bih da je barem

Mrtav nemam –

Zbori

To više ne smije da se ponovi

 

U logoru

S ruku mladićevih

Arijevsko perem mastilo

 

Ja ponositi

Kafkin kalfa – zdušan

Smislih i stih: mastilo je dušman

 

(1991-2019)

 

 

STAREŽINA VREMENA

 

za Draga Paurevića

 

Prenizuju ćeramidu s krovlja

Časovničarske radnje

Nadničari –

 

Ne plaše se visina iako

Gaze po gredama

Truhlim

 

Iz žljebova i udubljenja

Metlicama istjeruju

Svehlutke –

 

Starežinu vremena

 

Nevidljivost

Prosijava: ništa

Trajnije od prolaznosti nije

 

(2019-2020)

 

 

 

OČEVI RUKAVI

 

Nikada me dragi otac nije zagrlio

Strog kao bezrukost

 

Od kuće je

Odlazio uvijek s paltom

Prebačenom preko ramena

 

Prazni i pusti očevi rukavi

Mahali su crnoj zemlji

 

Vrišteći

 

Trčao sam

Za njim kroz mahale

Barem da me rukavom dotakne

 

(1979-2021)

 

NA PRAVOME MJESTU

 

Na dan kad je Vili Brant, pokajan

Koljenima taknuo zemlju –

Padala je kiša

 

Ja sam bio tad svršeni osnovac

A danas smo nas dvojica

Po slici vršnjaci

 

Dok gledam lijepoga čovjeka

Koji na pravome mjestu

Gorostasan kleči –

 

Na poljskoj sedždi

 

Mislim:

Da sam on ja –

Za naše dobro, pjesmaru

Nikad više odatle ustajao ne bih

 

(2021)

 

 

DOĐE MI PONEKAD

 

Veli mi Hamo: imali smo vučjaka

 

Oteo ga je djed

Od vojnika kad su se

Nijemci povlačili odavdje

 

U isti sahat

Na istome mjestu

Svakoga božijeg dana

 

Okrenut jugu, pas je zavijao

Dok nije presvisnuo

Za onim, u bijegu

Čovjekom –

 

Usred te ljute kuknjave

Porastao sam

S njim –

 

Pa mi dođe ponekad

Šabo, da i sâm zaurlam za nekim

 

(2022)