Poštovane koleginice i kolege iz PEN Centra BiH,

 

 

bojim se da organizatorima mise za žrtve Bleiburga u Sarajevu nije mogao doći ljepši poklon od ostavke nekolicine naših veoma uvaženih kolega. Vrh Katoličke crkve i oskurni Počasni bleiburški vod (PBV) su, mislim, tako nešto mogli samo priželjkivati.

Protestno pismo u povodu te mise koje sam i sâm potpisao zacijelo ima nedostataka, ali kad se o njemu razmišlja treba imati u vidu najmanje dvije stvari. Prvo, ono je nastalo spontano, u hipu, kao reakcija na čudnu odluku da se “vrući krompir” sjećanja na blajburške žrtve uvali gradu na Miljacki. I drugo, ono ne izražava ZVANIČAN STAV NAŠEG PEN-a KAO ORGANIZACIJE. Njega je, naprosto, mogao (ne)potpisati svako od nas, po svojoj slobodnoj volji i nahođenju.

Iskreno, i sad kad čitam taj kratki tekst, u njemu ne vidim ništa sporno. Naravno, bilo bi idealno da je u njega utkan i protest protiv skandaloznog nadijevanja nekih sarajevskih škola i ulica po pripadnicima i/ili simpatizerima ustaškog i drugih fašističkih pokreta iz Drugog svjetskog rata i neke druge stvari. Ali kao što rekoh, u pitanju je, sudeći po svemu što znam, bila spontana i hitra reakcija. To se, uostalom, vidi po njegovoj sažetosti.

Stalo mi je ovdje da naglasim kako lično nemam nikakve dileme da je u Bleiburgu odista napravljen ratni zločin, kao i to da nisam protiv toga da se u spomen tamošnjim nevinim žrtvama održi misa, spomen, ili nešto slično. To svakako zaslužuju i njihovi bližnji.

No, ono zbog čega sam bio, i još uvijek jesam, kategorički PROTIV mise kao što je bila ona u Sarajevu svodi se na dvije stvari. Jedna je sada već tradicionalna selektivnost u empatiji kad je ova a, bojim se, i (skoro) sve ostale “naše” crkve u pitanju (vidi pod: Jasenovac). Druga stvar se odnosi na pomenuti PBV kao dio organizacije ovog skupa. Naime, opšte je poznato da se radi o jednoj mračnoj, proustaškoj organizaciji koja se i dan-danas ne libi veličanja NDH i Poglavnika.

Uostalom, nisu li blajburške vlasti još prošle, 2019. godine, zabranile ovaj skup na kome je važnu ulogu imao upravo PBV, i to upravo zbog isticanja ustaške ikonografije, pjevanja ustaških pjesama i sl? Citiram:

“Biskupija Gurk-Klagenfurt odbila je dati dopuštenje Hrvatskoj biskupskoj konferenciji da se ove godine 18. maja služi misa na komemoraciji za žrtve Bleiburga.

U njihovom saopštenju se navodi da je misa dio događaja koji se koristi u političke svrhe i dio je političko-nacionalnog rituala koji služi selektivnoj percepciji i tumačenju historije.

Ukupna slika događaja na Bleiburškom polju šteti ugledu Katoličke crkve i ako se ,Katoličkoj crkvi u Koruškoj prigovori tolerisanje korištenja mise u političke svrhe i nedostatak distance prema fašističkim idejama.”

Znači, ne može u Austriji, koja je poput Njemačke, vrlo osjetljiva na svako, pa i najmanje veličanje fašizma, a može u našem Sarajevu? Nemojmo biti naivni: ovakva, sramotna komemoracija u Bleiburgu zacijelo se nije mogla dogoditi bez otvorenog ili prećutnog blagoslova Katoličke crkve. Ovim načinom obilježavanja oni kao organizatori, po mom dubokom uvjerenju, samo vrijeđaju nevine žrtve Bleiburga.

 

Na kraju, da se vratim izlasku navedenih kolega iz naše organizacije: razumijem dio njihove ljutnje i razočarenja, ali sam uvjeren da je ovakav njihov postupak štetan i kontraproduktivan za sve nas. Oni ovim činom, na žalost, samo tjeraju vodu na mlin onima za koje su i naše protestno pismo i mirna šetnja antifašistista ulicama Sarajeva samo još jedna ujdurma protiv “hrvatskog naroda”. Uostalom, zar se o njihovim, dijelom opravdanim primjedbama, nije moglo mirno i tolerantno porazgovarati i unutar PEN Centra BiH?

 

PS I da, još samo dvije stvarčice: za razliku od kolege Lovrenovića, ja doista vjerujem da postoji bolja i humanija strana povijesti. A za razliku od kolege Jukića, smatram da se PEN itekako treba baviti politikom. Jer, ako se ona stalno i surovo poigrava nama, zašto da joj mi barem ponekad ne pokušamo “uzvratiti udarac”?!

 

 

Goran Sarić