Ovih dana dovrsavam rukopis nove knjige poezije. “Peglajuci” zadnje “neravnine”, danas vam podastirem pjesmu o Hadas i Anyi, Palestinki i Izraelki koje, zaljubljene, na svoj nacin popravljaju ovaj nakrivo nasadjeni svijet:
Za Anyu i Hadas
Došle u naše dvorište,
postavile stative,
na njih turile skupa škljocala,
posadile nas na šćemlije
i rekle neka se stisnemo
jedno uz drugo.
Poslije puno “tica”,
raznih škljocavica,
rekoše da je dobro,
da će, valjda,
sve to biti dosta
za jednu valjanu.
Poslije, uz kafu,
rekoše da pripremaju
izložbu slika
muhadžira,
zabranjenih ljubavi.
S njome kane
oploviti svijet.
Dvije mlade žene,
Hanas i Anya.
Jedna izdaleka,
rasla ispod Zida Plača,
a druga iz ove “Tepsije.”
Jedna drugoj ukrale,
darivale srce:
Jevrejka i Palestinka.
Tako one,
bježeći od zla,
bar za iglu,
nokat,
mrvu od mrve mrvine,
popravljaju ovaj,
naoposum nasađeni svijet.
Goran Sarić
