Za Anyu i Hadas
Došle su u naše stražnje dvorište,
na brzinu postavile stative,
na njih turile skupa škljocala,
posadile nas na šćemlije
i rekle da se
primaknemo jedno drugom.
Poslije puno “tica”,
raznih škljocavica,
rekoše da je dobro,
da će, valjda,
biti dosta
za jednu valjanu.
Poslije, uz kafu,
rekoše da prave veliku izložbu slika
muhadžira i zabranjenih ljubavi,
te da njome kane
oploviti svijet.
Dvije mlade žene,
Hanas i Anya.
Jedna izdaleka,
tamo gdje je,
sve i oduvijek,
golemi Zid Plača,
a druga iz ove naše
tijesne “Tepsije.”
Jedna drugoj ukrale,
pa opet darivale srce:
Jevrejka i Palestinka.
Tako one,
bježeći od zla,
u srce objektiva bilježe
drugačije, muhadžire,
i bar za iglu,
nokat,
mrvu od mrve mrvine,
popravljaju ovaj naoposum,
nahvao,
nasađeni svijet.
Goran Sarić
