U jutarnjim,
svakojaka čuda:
klozeti za dame
i za nas, sa brda
(gender);
hosteli za cuke,
i za mace;
još jedan ludak,
bàja, fascio,
svojim parama
leti na Lunu.
O svemu se piše,
preobilno.
Samo za izbjegle,
karton-beskućnike
(njima asvalt goli),
samo za majke,
i djecu im iz Gaze samo,
njihovom pravu na vodu,
zrak, kruh, smijeh i nebo,
samo o tome – ni jednoga slova.
Napio se, valjda,
glavni slovar,
Otac Svih Govnara,
pa mu ponestalo olova.
Ono se danas,
vruće, i u živo,
lije za druge,
“korisnije” stvari.
Goran Sarić
