Svunoć lutah Čaršijom,
tražeći put
do Bistrika.
Zapelo negdje,
kod Morića-hana,
ni makac!
Pitaj ovog,
pitaj onog,
a ni beknut’:
sve strendžeri.
Domaćin u Stambolu
stisnut među kaurima!
Od sna mi osta
samo težak umor.
Kao da sam ,
svunoć,
slijep parip i mlinski kamen,
uzaman
tvrdu zemlju tabao.
Goran Sarić
