Potrebitima
Iz hladne kutije vadim:
kajmak, margarin, čvarke,
argetu, salamu, sir, suhovinu.
Svemu dodajem
mlijeko i kruh,
nasušne.
U to zvrcne telefon.
Ruka pojuri k džepu,
a onda, u letu, stane:
koliko ljudi: žena, djece,
starica, staraca,
potrebitih,
pô bi života dali
za ove moje mrvice?
Svaki je zalogaj,
gutljaj ovaj svaki,
za jezik njihov –
hostija.
Goran Sarić
