Gost kolumnist

 

 

 

Kerozina je skoro nestalo. Stoga je zavladala panika među milionima Holanđana koji vide kako im u dimu nestaju zaslužene sedmičice odmora. To im je, naravno, puno gore od hiljada izginulih u tamo nekom ratu. Meni je to prilično ok. Već neko vrijeme sam ovdje na Siciliji i velike su šanse da se zaista neću moći vratiti kući. Moraću, znači, ostati ovdje i  otkazati nekoliko radnih sastanaka. Divno. Ništa nije bolje od otkazivanja rađe.

Možda ću propustiti Kraljev rođendan*, ali s druge strane, ovdje ću svjedočiti Danu oslobođenja Italije, 25. aprila. Danu punom parada i komemoracija. Posebno se veselim tim paradama zato što tu lako možeš umisliti da si u nekom od filmova o Don Camillu, francuskog komičara Fernandela.

 

Ništa ljepše od sicilijanske pleh-muzike, posebno kad je svira neuštiman orkestar. A tek na sahranama je prava fešta!

Gradić u kome boravim ima dvanaest crkava, a koliko mi je poznato svih dvanaest ima svog pastora. S jednim od tih duhovnih lica svaki dam ispijam kapućino, a juče sam mu rekao da ozbiljno razmišljam da opet postanem katolik.

Jesam li se ikad odjavio iz crkve? Nisam. Jesam li ikad kršten? Da, kad mi je bilo samo šest sati. Onda, prema pastoru, ne moram ništa činiti. Onda si još uvijek sigurno rimokatolik. Dobrodošao! Ali zašto sam se htio vratiti?

Zbog pape Lava, šefa Vatikana. Hrabrog Amerikanca koji se suprotstavlja megalomanskom psihopati Donaldu Trumpu. Pokazao sam mu onu sliku pasje bijesnog predsjednika kao Isusa Krista. Pastor je upitao je li to neki crtić. Ne, ovo je lično i personalno naručio predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Terasom je odzvonio duboki uzdah. Zatim je na trenutak zavladala tišina. Sve dok pastor, s pomalo tužnim pogledom, nije rekao: „Ali vaš je kralj s njim večerao u Bijeloj kući?“

„Još i gore“, odgovorio sam, „čak je i prenoćio tamo! I poslije Donalda nazvao prijateljem, a prema njegovim riječima, dobrim prijateljima je dozvoljeno da se ne slažu!“

 

„Jadničak“, nasmijao se svećenik. „Ko ga tjera da to radi?“

Objasnio sam mu da ga na to tjera naša vlada i da naši političari nisu baš nepokolebljivi drznici. Među njima nigdje ni pape Lava, ni odlučnog španskog premijera. „Dakle, pustili su jadnog kralja da obavi taj poslić?“, rekao je malo iznenađeni pastor. Objasnio sam mu i to da su on i njegova supruga jednom morali cugnuti pivo sa Putinom.

„I, jesu li cugnuli?“

„Jesu,” nastavio sam, „ali kralj je za to nevjerovatno dobro plaćen.“

„Kako vaša štampa reaguje na ovo?“

„Uglavnom pišu o tome šta je kraljica nosila na sebi i koliko je to koštalo.”

Pastor je duboko uzdahnuo: „Mi smo cijelu tu lutkarsku predstavu ukinuli nakon Drugog svjetskog rata. Naš kralj je šurovao s fašistima. Kako je bilo kod vas?“

„Nemojte o tome“, nasmijao sam se. „Poslije rata je u kraljevskoj porodici pronađena kontroverzna članska karta, ali njen vlasnik je tada već bio na nebu.“

„O mtvvima sve najbolje“, promuklo će pastor, i odmah predložio da te večeri zajedno nešto pojedemo kod Angela. Želio je malo popričati o Victoru Orbanu i italijanskoj premijerki Georgi Meloni. Vi ste kolumnista, zar ne? Prema njegovim riječima, ta Giorgia je kučka od žene, ali je ta desničarska vještica barem branila svog šefa Papu Lava od onog u narandžasto ofarbanog luđaka. A Orban ima zebre u svom vrtu. Onda mi je ispričao šta dobro možemo klopati večeras kod Angela. Jelovnik i vinsku kartu zna napamet.

Zatim je pitao: „Šta je vaš kralj zapravo jeo kod Trumpovih?“

„Supu od špinata, list iz našeg prljavog Sjevernog mora, a uz to su guckali coca-colu light iz 2026. godine.“

„To je jako dobra godina“, uzdahnuo je svećenik. „Dajte brzo povišicu tom krelcu.“

 

I zatim poče da neutješno rida po sicilijanski.

 

——

*Kraljev dan, 27. april – Prim. prev.

 

 

 

Youp van ’t Hek

 

(S holandskog jezika preveo i našem jeziku mrvu prilagodio: Goran Sarić)