Težak je i mukotrpan bio put koji je bivši holandski premijer Mark Rutte prešao da bi napokon mogao postati generalni sekretar NATO-saveza. Prije nešto više od godinu dana morao je, naime, u pratnji visokog funcionera iz Vašingtona, obići više evropskih prestonica, zemalja koje su se tvrdokorno opirale njegovom imenovanju na tu visoku funkciju: Turska, Grčka, Mađarska, Rumunija…Jedini protivkandidat mu je, čini mi se, bio baš iz Rumunije. Lukrativna je to funkcija, sa – prema povjerljivim izvorima – mjesečnom platom od čak 70.000 eura!

Elem, tek nakon mnogo natezanja i dugotrajnih pregovora, te davanja ko zna kakvih ustupaka navedenim zemljama, Mark Rutte je prvog oktobra 2024. godine dobio “zeleno svjetlo” da postane novi šef NATO-a

Oni koji dobro poznaju “Teflon Ruttea” – njegov nadimak u Holandiji – smatraju da visoka plaća nije bila njegov jedini, a možda ni prevashodni cilj kada se kandidovao za ovu funkciju. On love ionako ima “na bacanje”. Više od jednog desetljeća je bio holandski premijer, nakon čega ga je, kao i sve njegove prethodnike, čekala visoka funkcija u nekoj od ovdašnjih velikih kompanija, ili pak u sjedištu EU u Briselu. Ni na jednom od tih mjesta se ne radi “za klikere”.

Nego, Rutte je oduvijek bio političar golemih ambicija. Koliko li se je samo puta, vrlo vješt polemičar i retoričar, nakon neke “masne” laži ili poluistine, u posljednji čas izvlačio pred Parlamentom, izbjegavši najtežu političku mjeru: motie van wantrouwen. Prijedlog za izglasavanje nepovjerenja. U tome je, mora mu se priznati, pravi majstor, istinski sljedbenik velikog šefa Donalda Trumpa. Koga valjda i zato, u trenucima “lirske zanesenosti”, naziva “taticom” (daddy).

No, šalu na stranu. Stvari oko Ruttea nisu nimalo komične. Otpor mnogih zemalja prema njemu nije “pao s neba”. Osim što je gotovo bolesno ambiciozan – 59 godina, neoženjen, bez relacije, “ni kučeta, ni mačeta” – poznat je i po izuzetno tvrdom stavu prema protivnicima, naročito onima sa drugačijim političkim idejama. Njegov odnos prema tzv. “istoku” se i prije rusko-ukrajinskog rata mirne duše mogao nazvati hladnoratovskim, a mnogo drugačiji nije ni prema Kini, Indiji, pa čak i prema “neposlušnim đacima” iz same Evropske zajednice.

Ali hajde: otpor zaoštravanju odnosa sa Moskvom unutar EU, sa izuzetkom Orbana, i nije tako velik. Barem javni. Budući Rusi jesu napali Kijev, to se može smatrati normalnim. No mnogi su očekivali da će Rutte sad, kad  njegov “daddy” ulaže goleme napore ne bi li okončanjem ovog vraški opasnog sukoba privrijedio toliko željenu Nobelovu nagradu za mir, kao generalni sekretar NATO-saveza bar donekle ublažiti krajnje oštru retoriku prema Putinu. Vraga! U Berlinu se prije nekoliko dana desilo nešto sasvim suprotno.

Naime, nakon skorašnjeg sastanka zapadnih saveznika Rutte je pred masu novinara “izletio” sa do sada nezapamćenom ratnom retorikom. Evo nekoliko akcenata iz njegovog vatrenog “berlinskog” govora.

Svi saveznici NATO-a moraju ozbiljno shvatiti rusku prijetnju i nastaviti ulagati u odbranu, jer je ruski predsjednik Putin pred vratima. “Moramo aktivno braniti naš način života, jer Rusija postaje sve nemilosrdnija.” […]

„Mi smo sljedeća meta Rusije: već smo u opasnosti. […] Već sam upozorio da se ono što se trenutno dešava u Ukrajini može desiti i ovdje. Evropa mora preći na ratni mentalitet. Ipak, vidim da nekoliko zemalja ne razumije hitnost situacije…[…] „Proizvodnja odbrambene opreme od strane naših saveznika mora se brzo povećati.” (Podvukao GS)

“Ako je Putin spreman žrtvovati svoje Ruse, šta će nam učiniti? „Od početka rata, eliminisano je više od 1,1 milion Rusa; trenutno je to oko 1.200 vojnika dnevno.”

(Ovo potonje me malo podsjeća na nekada veoma popularni partizanski strip “Mirko i Slavko”. Brojka od preko milion u ovom ratu poginulih Rusa mi se čini jako pretjeranom. Pa ne lete ti mladi Rusi valjda golim grudima na bajonete?!)

Na kraju govora Rutte zaključuje da je najbolji način da se spriječi ruska prijetnja da se nastave podrška Ukrajini i ulaganje u evropske odbrambene kapacitete. (Podvukao GS)

 

Podvlačenjem gornjih redaka želio sam da ponudim jedno od mogućih tumačenja Rutteove nezapamćeno oštre retorike u Berlinu, i to baš u veoma osjetljivom trenutku. Retorike koja je zbunila, pa i šokirala mnoge političke i vojne analitičare. Zar NATO nije, u suštini, “produžena ruka” Donalda Trumpa? Zar Rutteovo ovakvo obraćanje Moskvi uvelike ne otežava Trumpove napore da obje strane u sukobu dovede za pregovarački sto da bi, na kraju “krvave balade”, potpisali za sve koliko-toliko prihvatljiv mirovni sporazum?

Evo šta o tome kaže Bert De Vroey, stručnjak za međunarodnu politiku na VRT NWS, Belgija:

“Ono što me najviše pogađa nakon ovog govora jeste da je Rutteov diskurs u suprotnosti s američkom vizijom Rusije. To je alarmantan, oštro antiruski govor.[…] Amerikanci vide Rusiju s kojom mogu poslovati, zalažu se za strateški mir, a nedavno objavljena Strategija nacionalne sigurnosti mnogo manje prikazuje Rusiju kao prijetnju. Oni pozivaju na brz kraj rata…”

Iz te perspektive gledano, berlinski govor Marka Ruttea izgleda veoma čudno. No, kad bolje razmislimo, upitajmo se: ko ima najviše koristi od prodaje gomile oružja evropskim članicama NATO-a?  Bezmalo svo do sada prodano oružje, ali i ono koje će se tek prodati, nosi i nosiće etiketu “MADE IN USA”. Zato, po nekim analitičarima, nije nezamislivo da je Rutte od “Daddyja” dobio  jasan zadatak: ti samo ratom plaši Evropljane, tjeraj ih da kupuju našu gvožđuriju, a ja ću “pritisnuti” Zelenskog i Putina. I budžet pun, i Nobelova u džepu!

Ima i mišljenja da bivši holandski premijer zapravo želi uzdrmati Evropu u slučaju da SAD napusti NATO. Mada, autor ovog teksta smatra da karijerista-Rutte ne bi tek tako ugrozio sopstvenu poziciju u NATO-u. Nije on taj čovjek. Jer, on jeste vrhunski političar – ako politiku shvaćamo kao bezočno manipulisanje masama bez ikakvog višeg cilja, jedino u svrhu vlastite slave i probitka – ali je on prije svega pragmatičar. Eventualni stvarni sukob s Trumpom bi zacijelo “zaljuljao” njegovu fotelju u Pentagonu. To je sigurno zadnje što bi “teflon Mark” ikada poželio.

Jedno je sigurno: zapadni saveznici će ovakvom politikom nastaviti zavijati u crno obične građane Evropske unije. Inflacija stalno raste, štedi se na svemu i svačemu, socijalna “mreža” sve tanja, zdravstvo i obrazovanje skoro u raspadu, a vojna industrija cvjeta.

Možda je baš to, ovakvim vatrenim govorom, htio polučiti lukavi “teflon Mark”?

 

 Goran Sarić