Ne znam kako je s vama, ali mene beskrajno nervira posvemašnja komercijakizacija SVIH praznika, a naročito Božića i Nove godine. Čovječe, nakit za jelku se prodaje već od septembra! Gdje su tu praznični osjećaj, gdje čar, atmosfera ? Da i ne govorim da većina mladih pojma nema o idejama empatije, milosrđa i uzajamne ljubavi koja stoji iza tih, i zapravo skoro svakog drugog praznika. Stoga se osjećam sve manje «privučen» tim (kao) svečanim atmosferama.
A opet… Pjesma koja je pred vama me pomalo demantuje. A bazirana je na stvarnom događaju. Od riječi do riječi.
Zato, uza sve mane i dvojbe, sretni vam i veseli predstojeći praznici!
Pustom ulicom projuri,
zamalo me pregazi auto.
Unutra grme reklame, muzika:
“Kupi, kupi kondom,
pakovan k’o bombon…”
Sjednem na zidić,
da otpočinem.
U finome múku
pretprazničke nedjelje
kraj mene prođe,
skoro se očeša
visok, krakat mladić.
Pjevuši,
zadubljen u oblake.
I gricka kroasan.
Prođe, pa stane,
i vrati se k meni.
Otvori kesicu s pecivom,
pogleda u nju,
pa, Robin, Šejn,
u moj tanak štap,
i veli :
«Imam ih još dva.
Hoćete li Vi,
možda, jedan?»
Zatečen,
razvučen usne u osmijeh,
i odmahnem glavom.
Krakati slegne ramenima,
i odjezdi dalje,
svejednako zagledan
u nebo.
Goran Sarić
