Tito, majci
Ne brini, majko,
što se svijeća u mojoj sobi
rijetko pali,
i što me često nema.
Znam, draga, boli srce tvoje
za neznanicom mojih koraka.
Naslućuješ čime se bavim.
Neću ti lagati: težak je i opasan ovaj put.
Igra na žici.
Ali, drugačije se ne može.
Ta neće narod ovaj uvijek zavezanih očiju
kroz metak vremena,
bič vremena.
Neko mora.
Goran Sarić
(Iz knjige poezije “Od kolijevke pa do bajke, Sarajevo 1986)
