Za Sutra nemam planova.

Cirusi, znam,

prezrivo gledaju na naše namjere.

 

Prezent je tu,

bistri potok,

Iz koga crpim snagu.

 

A prošlost?

U nju liježem

Kao u perinu

djedove spavaće sobe

na selu.

Tu bi me ljeti budili

zuj oko košnica pod prozorom

I udari muha zinzara

o prozorsko staklo.

 

Katkad,

Kad bi nas bila puna kuća –

Sarići iz Banata, s Kosova, Sarajeva, Konjica… –

spavao bih s njim u krevetu.

On čita ruske klasike,

a ja se od njegovog mirisa namah onesvjestim!

 

Ljeti je mirisao na koševinu,

A s jeseni na tešku,

Mokru zemlju.