Za Sutra nemam planova.
Cirusi, znam,
prezrivo gledaju na naše namjere.
Prezent je tu,
bistri potok,
Iz koga crpim snagu.
A prošlost?
U nju liježem
Kao u perinu
djedove spavaće sobe
na selu.
Tu bi me ljeti budili
zuj oko košnica pod prozorom
I udari muha zinzara
o prozorsko staklo.
Katkad,
Kad bi nas bila puna kuća –
Sarići iz Banata, s Kosova, Sarajeva, Konjica… –
spavao bih s njim u krevetu.
On čita ruske klasike,
a ja se od njegovog mirisa namah onesvjestim!
Ljeti je mirisao na koševinu,
A s jeseni na tešku,
Mokru zemlju.
