I ljudi ostadoše kućama

 

I ljudi ostadoše kućama.
I čitaše knjige, i slušaše,
i odmaraše, i vježbaše,
i praviše umjetnost, i igraše igrice,
i učiše nove načine postojanja,
i postadoše tihi.
I slušaše još bolje.
Neki meditiraše, neki se moliše,
poneki plesaše.
Neki naletješe na sopstvene sjenke.
I ljudi počeše drugačije razmišljati.
I ljudi se izliječiše.
I u odsustvu ljudi
što živjehu u neznanju, opasno,
nesvjesno i bez duše,
zemlja poče ozdravljati.
I prođe opasnost,
i ljudi se opet okupiše.
Žalovaše za svojim gubicima,
i praviše nove izbore,
i sanjaše nove slike,
i stvaraše nove načine
da potpuno izliječe
život i zemlju,
kao što sami bjehu izliječeni.

 

Kitty O’Meara, irsko-francuska pjesnikinja (1839 –1888). A pjesma kao da je ne juče, nego danas nastala.
(S holandskog preveo: Goran Sarić)