Poezija | Priče | Prevodi | Iz Zemlje Lala i Kanala | Ratni dnevnik
  Texten in het Nederlands / Tekstovi na holandskom
 



Uspavanka za Y. i S.

Plaši me samoća, blijés lunina srpa u prljavoj lokvi, pijanac što dršće i sopće kraj blatnjavog puta. Plaši me mogućnost da zalupiš vrata,
i da odeš nekud, a ja sâm, na podu, osvanem, uz prljavi stolnjak, ostatke od jela, more opušaka. I te silne ceste, bulevari, pustî mamac Sutra,


što vabe ti samačke korake: koje će ti p… materine?!
Pa i krpe mraka što obnoć, dobro oznojenog, nezvane
u krevet ti plàze – kako ćeš sad sâm, bez nje, ti, kukavče sinji?
Ali, s druge strane, i to je hrabrost, odlučit’ se, otić’, nakon tol’ko ljeta


(možda ipak s nadom u skori povratak). Možda, prosto, prerano se sreli. Posijani cvjetak prvo da se primi, uzraste, ojača, pa prpošno cvjeta,
jak tek kad zimu mine, il’ sušu preživi! U toj krhkoj nadi nek’ i pjesma stane, da ne bi do neba vrisnula. Nek’, ako je vrijedno, u nekoj tačci putevi,


  k’o prsti vam, vatreno se sljube. Il’ zvijezda nek’ padne, ako je prehladna.


 




    
 
  



broj pregleda 833