Sabah

Mrkli je mrak, a sviće.

Budi me kiša,

gusta,

prva ovoga ljeta.

Svijetle lampioni

Iz susjedne avlije,

pune vitica, stubova

kamenih lavova…

kao u Veneciji!

Juče sam stigao.

Prvi put od prošlog ljeta

spavam u svom krevetu,

kući koja odavno

pamti tek gluhe noći.

U neka doba,

s munare,

javi se sabah.

Rezak, nekako neočekivan,

a glasan, baš

kao na bajram.

Jeknu,

pa uzdahnu,

okolna brda,

u gustu maglu umotana.

A dolje,

na garaži,

iako nikoga nema,

zacvili komšijski pas.